Kao što sam u prošlom tekstu napisao želja mi je dostići onu pravu projekciju moga uma, odnosno želio bi živjeti u vibraciji onog momenta kada me društvo nije počelo kvariti, onog momenta kada sam bio sretan i radostan činjenicom da postojim.
Zapravo cijeli život se svodi da živimo tuđe projekcije odnosno prilagođavamo se tim projekcijama dok naša kreativnost i radost života polako umire zbog nametnute patnje, straha, sramote, unutarnjih glasova roditelja itd. No čemu to uopće koji je smisao tog površno kreiranog čovječanstva odnosno društva?
Čovjek koji bi se htio osloboditi svih tih uvjetovanih koncepata bio bi odbačen što bi nadalje opet rezultiralo patnjom odnosno samoćom, ponajviše zbog protoka energije zvane novac.
Zapravo cijeli život se svodi da živimo tuđe projekcije odnosno prilagođavamo se tim projekcijama dok naša kreativnost i radost života polako umire zbog nametnute patnje, straha, sramote, unutarnjih glasova roditelja itd. No čemu to uopće koji je smisao tog površno kreiranog čovječanstva odnosno društva?
Čovjek koji bi se htio osloboditi svih tih uvjetovanih koncepata bio bi odbačen što bi nadalje opet rezultiralo patnjom odnosno samoćom, ponajviše zbog protoka energije zvane novac.