Već podosta u zadnje vrijeme razgovaram s ljudima o životu te nailazim nekolicinu raznolikih koji uspijevaju obraditi sve te silne rečenice koje izlaze iz mene, a govore o boljitku svijeta.
Našao sam one koji nisu labilni našao sam onu svoju vrstu onu vrstu neiskvarenih, onu dobru vrstu ljudi koji će promijeniti čovječanstvo.
Istrošilo se toliko silnih priča preradilo se toliko silnih tema, a u principu nakon određenog vremena to se svede samo na razglabanje, obzirom da je ova druga vrsta dominantna.
Podosta puta pomislim kako je ovo raj na zemlji odnosno kako je nama ustvari lijepo te da smo svi došli na svijet puni ljubavi i radosti i onda kao od nikud sine mi pomisao pa zašto su me ocijenili u 1. osnovne s 2, a ovog do mene s 5, zašto su mi se ljudi rugali što nemam ono što oni imaju zašto mi je nametnut taj termin natjecanja i pozicije u društvu kad sam došao sretan i radostan na svijet.
