Već podosta u zadnje vrijeme razgovaram s ljudima o životu te nailazim nekolicinu raznolikih koji uspijevaju obraditi sve te silne rečenice koje izlaze iz mene, a govore o boljitku svijeta.
Našao sam one koji nisu labilni našao sam onu svoju vrstu onu vrstu neiskvarenih, onu dobru vrstu ljudi koji će promijeniti čovječanstvo.
Istrošilo se toliko silnih priča preradilo se toliko silnih tema, a u principu nakon određenog vremena to se svede samo na razglabanje, obzirom da je ova druga vrsta dominantna.
Podosta puta pomislim kako je ovo raj na zemlji odnosno kako je nama ustvari lijepo te da smo svi došli na svijet puni ljubavi i radosti i onda kao od nikud sine mi pomisao pa zašto su me ocijenili u 1. osnovne s 2, a ovog do mene s 5, zašto su mi se ljudi rugali što nemam ono što oni imaju zašto mi je nametnut taj termin natjecanja i pozicije u društvu kad sam došao sretan i radostan na svijet.
Zašto svi srljaju u toliku pohlepu, zašto toliki ljudi zgrabaju novce, zašto neki naporno rade, a neki lagodno žive, bogate se materijalno sve više i više te se duhovno prazne pa nisu svjesni koliko su duhovne strane vječnije i radosnije.
Pitam se svakodnevno što da tu promijenim poslije svih tih slagalica u glavi koje su sjele na mjesto, ja znam rješenje ali ga još uvijek ne mogu primijeniti zbog ljudi koji uporno ne žele slušati.
Trudeći se tako promijeniti matricu koja nas sve tjera u ropstvo i zločestoću počeo sam se boriti s time radeći na sebi i na ljubavi prema drugima iako ne volim rabiti riječ boriti jer je došla od ovog društva - druge nemam.
I dok sam pisao ovaj tekst osvrnuo sam se oko svojeg podneblja te uvidio neslobodne ljude koji naporno rade, lažu, glume, grabe novac, otimaju, žale se, a i dalje podržavaju ovu vrstu dok komad zemlje pokraj par kuća od mene stoji neobrađen.
Paradoks je u tome što čovjek par kuća iznad te zemlje živi u patnji okovan televizijom i mukom kako će platiti režije i kredit te kupiti namirnice u obližnjem marketu dok ovaj komad zemlje stoji neobrađen.
Isto tako i ja bi volio da ne moram na posao u 8 ujutro, volio bi da nemam dokumente volio bi da nemam ime ni prezime volio bi da ne pripadam nikakvoj naciji.
Volio bi da sutra mogu ubrati plod sa stabla ispred kuće te pozvati susjeda da mi dođe pomoći kopati vrt jer ću i ja sutra njemu te ćemo se družiti pričati i učiti jedan od drugog oslobođeni svakakvih predrasuda i ljubomore zbog izobilja u kojem stvarno živimo.
Pitam se često želim li ovako neslobodno živjeti i što mogu tu učiniti s obzirom na to da je ponekad teško promijeniti situaciju, zbog radnji koje su odradili otac, majka odnosno znam da ću odgovor dobiti u momentu uklanjanja unutarnjih sabotera, usvojenih glasova roditelja i okoline u kojoj sam odrastao, zbog neispunjenih nadanja i očekivanja.
I vi ćete uspjeti samo se treba pokrenuti, te time želim potaknuti masu koja će pomoći oblikovati ovaj moj tekst, a i cijelo čovječanstvo jer život pod ovim uvjetima nema smisla.
Isto tako nadam se da će doći do transformacije u ljudima te da će ovaj moj tekst biti shvaćen jer to je razlog zbog kojeg živim.
Daniel Bratić
ne znam te,a opet od nekuda si mi poznat kao da smo se već negdje sreli na nekim prijašnjim stazama prošlog života,,,jer iz dana u dan gledam svijet oko sebe i potajno se nadam da će se ubzo početi sve na globajnoj razini početi buditi..ako već nije jer vrijeme je za SVJTLOST...razumijem te....p.s.ponovno rođena!!!!
OdgovoriIzbrišiJednostavno vapim da se izdignem kao jedinka i da počmem živjeti po prirodnim zakonima u zajednici novo kreiranih ljudi konstruiranih na pravilima ljubavi sa puno fleksibilnosti i tolerancije, s tim da ova pomisao ne proizlazi iz psihofizičkih frustriranosti nego iz želje ka boljem sutra u svrhu postizanja novih poticaja i razvitak čovječanstva u sadašnjem vremenu :-)
OdgovoriIzbrišiI ja sam nekad bila puna ambicija i želja za promjenom svijeta..........
OdgovoriIzbrišiKada čovjek jednom, makar i na trenuta, vidi Stvarnost ili Istinu postane mu mnogo toga jasno.
Ljudi jesu takvi kakvi jesu i svijet jest takav kakav jest iz valjanih razloga.
Nekada sam tražila uzroke svemu i svačemu i pokušavala shvatiti i spoznala da je to uzaludno gubljenje vremena i energije.
Ja sam mislila da ja djelujem - ali mi je postalo jasno da mi se to sve samo događa htjela to ja ili ne. Uzrok nisam samo ja, uzroka je bezbroj i teško im je ući u trag.Kada se samo jedna stvar u univerzumu pokrene mijenja mnogo drugih stvari jer sve utječe na sve - jer je povezano sa svime.
Najveću stvar koju možemo napraviti da bi pomogli svijetu je samoostvariti se.
Samoostvaren čovjek i ne mora ništa činiti jer i sama njegova prisutnost mijenja nepravilnosti u njegovoj okolini, popravlja nesklad u sklad.
U svojoj praksi i radu s ljudima vidjela sam da ima jako puno ljudi koji žele promijeniti svijet na bolje, koji se trude i koji pokušavaju drugima to prenijeti, a istovremeno se, doslovno, boje samospoznaje, okrenuti su prema vanjskom svijetu umjesto prema unutra, prema samome sebi. Jako je puno znatiželjnih ali je malo spremnih i ozbiljnih.
Moje je mišljenje da samo samoostvaren čovjek ima moć promjene, a da su sve ostalo samo priče, iako i to prihvaćam jer je sve dobro što dobrome vodi.
Daniel, pusti sve, nemoj se boriti...promatraj s usmjerenjem koje već imaš, vidjet ćeš da će ti biti lakše..to je moje iskustvo. Jer dok god se borimo i nastojimo stvaramo tenziju, a time i blokadu, a kada pustimo - stvari se daleko brže i jednostavije odvijaju........
Svi mi smo jedno, sve nas ista svijest povezuje i zato nam treba puno snage i strpljenja i puno znanja i još više jasnoće razumijevanja da bi se izdigli iz kolektivne uvjetovanosti a time poveli druge za sobom.
Srdačan pozdrav uz puno podrške i ljubavi.
Milka